Branko Pihač : Vitez od bijelog jelena

Dugi opis

Upravo u širokom spektru pitanja kojima se autor bavi očituje se kompleksnost, kreativnost, bogata inspiracija, ali ujedno i zrelost pisca. Radnja romana odvija se daleko u budućnosti kada su ljudi već ostvarili mogućnost interplanetarnog putovanja, no civilizacija koju na svojem putovanju susreću ima gotovo srednjovjekovna obilježja, na što i ukazuje sam naslov romana. Daneonsko kraljevstvo na planetu Teuronu svijet je koji susreću i nijansirano je drugačiji od povijesti Zemlje, a upravo su te sličnosti ono što je sama srž romana. Radi se također o ljudima koji imaju slične karakteristike s onima na Zemlji, a sam je planet prepun različitih upečatljivosti, ponajviše flore i faune, ali i misterioznih svojstava. Priča koju ovaj roman pripovijeda odvija se kroz oči glavnog lika, Valdemara, kapetana svemirskog broda »Svjetlosna strijela V«, ali na dvije pripovjedne razine – u prošlosti i sadašnjosti. S jedne je strane svijet napredne tehnologije koji predstavlja kapetan Valdemar, a s druge fantastični svijet Alaija Bimbura, učitelja violine i Fedora, princa Daneonskog kraljevstva. Oba se svijeta, odnosno razine pripovijedanja međusobno isprepliću i povezuju na načine koji čitatelja uvlače u mozaične i kompleksne odnose između njihovih vremenskih, prostornih, moralnih i drugih dimenzija. S jedne strane, roman je duboko prožet dinamičnom radnjom, napetošću, obratima, motivima koji su konvencionalni za žanr znanstvene fantastike, a s druge strane humanističkim motivima i filozofskom porukom. Jedan je od ključnih motiva glazba koja se u širem smislu može shvatiti i kao umjetnost, a u ovom se romanu konkretno manifestira u violini. Prijateljstvo je također motiv koji prekoračuje preko granica uobičajenog poimanja međuljudskih odnosa, ono je pokretač radnje, njezina suština i misao vodilja. Nadalje, autor se fokusira na filozofske koncepte dobra i (radikalnog) zla, a posljedično na i pitanja sudbine, slobode i odgovornosti za vlastita djela. No, ta pojedinačna pitanja nameću širu sferu propitivanja – odnosa između tijela i duha, odnosno znanosti i čovjeka. Osobitost gotovo crno-bijele karakterizacije, neobične za postmodernu književnost, rezultira romanticiziranošću likova koja na samom kraju romana vrši još snažniji utisak i nudi moćnu moralnu poruku. Granice žanrova i klasična obilježja romana nadiđene su kaleidoskopom motiva i tema koji pružaju sveobuhvatno čitateljsko iskustvo, a otvoreni kraj nagoviješta nastavak fantastične priče o Vitezu od bijelog jelena i osigurava priliku za još jedno uzbudljivo čitanje.